blog.hr * monitor * forum * iskon * google * imageshack *


Posjete

srijeda, 23.06.2010.

Mandarine i listopad Društvo je odlazilo s tuluma, mnoštvo poznatih i nepoznatih, nije im svima ni pamtila imena, ionako su to bila lica nevažna, dostatna tek da se popuni kvota jedne zabavne večeri, još jednog vikenda koji će završiti u suživotu s praznom polovicom kreveta. On je ostao među zadnjima cuclajući čašicu Jegera koja mu je ispala u trenu kad se je ošamario posred lica. - Prokleti komarac... - promrmljao je kao neku ljutu poluispriku prikrivajući svoju neugodu izazvanu pogledom na svoje vlažno međunožje na svjetloplavim trapericama koje su mu stajale kao Nicku Kamenu iz prastare reklame. Pjevuckala si je u sebi " I promised myself " istog tog Nicka dok je po deseti puta proučavala to lice, markantnog muškarca kojeg nije mogla usporediti s nijednim poznatim niti manje poznatim glumcem, lice koje je bilo novo ali zanimljivo, lice koje je krasilo tijelo očuvano, trenirano, prilično rijetko za čovjeka u četvrtom desetljeću života. Pripisivala je to činjenici da se nije ženio pa je vjerovatno još uvijek pazio na svoj izgled kako bi imao uspjeha u svojoj, vjerovatno bogatoj karijeri lovca na avanture. Pitala se s koliko je žena spavao, kako im se davao, da li je grub, nježan, bi li je ošamario dok ju nabija onako tvrd, velik.. Da li je velik, tvrd, svršava li prerano? Umalo se ošamarila i ona samo da prestane s nebulozama, odlučila je da će ga zaboraviti jer ne želi biti jedna od onih koju će spominjati na poslu uz kavu svom najboljem prijatelju ili još gore, cijelom uredu u stilu " Kako sam ju kresnuo ", " Ima sisu do jaja, izjebu sam ju ko kravu ", " E, kako mi je pušila... " i Bog te pitaj kojim sličnim izrazima. Ispratila ih je jednog po jednog, sve tulumaše, posljednji je otišao on, sirovo " Bok, bilo je ok. " i stisak ruke koji ju je skoro presavio u struku. Vidjevši da je pretjerao, opet je nešto promrmljao u stilu " izvini, baš sam brbljkalamburbur ", nije ga baš najbolje razumjela. Zalupila je vrata za njim puna nekog bijesa koji joj je baš u tom trenu eruptirao ničim izazvan. Začula je čudan udarac i jauk izvana. Otvorila je i vidjela njega kako se drži za čelo, bolnog izraza na licu. - Htio sam se vratiti po mobitel, ostao mi na stolu, vrata su me spriječila... - razumjela ga je sve mada je sada mrmljao bolno. Opet mu je zalupila vratima pred nosom i otišla po njegov mobitel kojeg je očito namjerno zaboravio, jebala ga prozirna taktika. Bila je ljuta jer je bio neoriginalan. Odlučila je da će ga odjebat' i to opako. Otvorila je vrata da mu pruži mobitel ali njega nije bilo. - A kretena, ne vjerujem... - pričala je sebi u bradu dok se ogledavala po stubištu. Zatvorila je vrata, odšetala do boravka i sjela. Gledala je u taj mobitel kao u Pandorinu kutiju. Odlučila je da ju neće otvoriti, odložila ga je i krenula se otuširati. Oslonila se rukama na ljubičaste pločice prošarane nekim apstraktnim reljefima koji su stvarali slike svaki puta drugačije, ovisno o tome što zamisliš, podsjećalo ju je to na priču o poznatom slikaru koji je stvarao svoje umjetnine gledajući u pukotine na drvenim stropovima, stijenama, zemlji... Vruća voda ju je prala, bijes, umor i tuga su nestajali, prisjećala se njegovog lica i onog jednog pogleda koji bi htjela vidjeti dok je iza nje, u trenu kad ju nabija i govori posjednički: " Moja si... Samo moja... ", njegove ruke su na njenim bokovima, jedna se diže da ju pljesne po guzi... Ruka joj je skliznula na trbuh, prošla je po bokovima i skliznula niže prstom, tamo gdje voli... U tom trenu je osjetila nečiju ruku na leđima, htjela je vrisnuti ali nije mogla, ukočila se je od straha misleći kako će ju vjerovatno ujutro naći mrtvu i postati će vijest u novinama koju nitko neće čitati jer se igra svjetsko prvenstvo. Ruka joj je mahinalno poletjela prema slavini i tad se udarila, jako. Okrenula se je i ugledala njega. Ostala je ukočena. Uzeo joj je bolnu ruku, pogledao je, podigao i poljubio s toliko nježnosti da se u tom trenu osjetila najsretnijom bebom na svijetu. Željela je da ju taj snažan muškarac ljubi, milimetar po milimetar, sve na njoj, da je grli, da joj tepa, da ju voli, ljubi joj i kosu, vlas po vlas i da taj tren traje zauvijek. Čula je i pjesmu " Take my breath away " u daljini, sve je bilo kao kadar iz nekog pičkastog filma osamdesetih, ali opet, prelijepo. Rasplakala se od sreće a on je usnama skidao suze s njenog lica i razmještao ih po njenom tijelu dok je stajala tako, nemoćna pod laganim mlazom toplih kapljica a on, tek je sada primijetila, obučen, mokar i dominantan, siguran u ono što radi. Bilo ju je baš briga što će pričati sutra na poslu. Zapravo i neće sutra, danas je subota - sjetila se je u toj bujici kaotičnih misli, osjećaja i nemoći, sreće, svega što je trenutno osjećala. Mislila je da je janje. On je papao njen but. Skinuo se je spretno i brzo, htjela ga je, ali ne u sebi, nego samo da ga dira ali nije se mogla pomaknuti. On ju je pogledao primio za obraze i poljubio u usta. Opet onako, nježno. Neobjašnjivo toplo. " Tko kaže da mi žene ne volimo nježnost, oca mu jebem? " - mislila je u tom trenu punom emocija dok je i dalje plakala, sretna, ispunjena. Prao ju je i ljubio neprestano, jedini dio koji nije dirao je bio onaj koji je htjela da dira, ali on se i dalje držao ramena, vrata, bokova, leđa, rebara, koljena... Sklopila je oči i osjećala... Znala je da ju je podigao, onako mokru, nosio kroz hodnik u spavaću sobu, polegao na krevet. Ljubio joj je mali prst na nozi, pa onaj do njega, sve ostale, krenuo je prema gore, na koljeno, prema bokovima... Cijelu ju je izljubio, osušio, navlažio kao nikada nitko prije. Zalijepio joj je šamar. Pasala joj je ta bol dok je ulazio u nju i ispunio ju cijelu, odjednom, tvrd i velik, taman njen broj. Istovremeno ju je ljubio, grizao, tukao ju lagano i posjedovao ju. U tom trenu potpisala bi na zauvijek. Okrenuo ju je na trbuh i ispunio onaj san od prije. Došao je na tulum. Primijetio je da nikog ne poznaje pa je nazvao Marina da ga pita gdje je. Uskoro je shvatio da je promašio zgradu zato mu se i činilo čudnim da tulum nije na trećem, nego na prvom katu. Mislio je otići ali mu je Marin rekao da ne mora dolaziti, vlasnica stana u kojem je tulum se gadno porezala dok je pravila sendviče te ju je vozio na hitnu. Pozdravio je prijatelja i rekao mu da se javi kad bude gotov pa da se vide. Odložio je mobitel na stolić. Snimio je nju, prelijepu i poželio ju, ali samo u trenu. Razmišljao je kako ne vjeruje u ljubav nakon svoje bivše koja ga je prevarila sa njegovom prijateljicom. Sjetio se Jerryja Springera i počeo vjerovati da ono nije samo show. U posljednje vrijeme je samo zavodio, nije još bio spreman za nešto više. Popričao je s par lijepih žena ali je zajednički jezik našao tek s jednim momkom koji se bavio dizajnom interijera, pričali su o bojama. Kasnije su se nekako razišli jer je mladić otišao bariti jednu od onih zgodnih žena. Vratio je sjesti, uživao u muzici i čekao da se Marin javi, vrijeme je prolazilo a njemu je postalo svejedno. U jednom momentu je osjetio komarca na licu i automatski se je maznuo, pošteno, muški, pritom mu je ispala čaša i prolio se Jeger po trapericama. " A u materinu, sad sve i da hoću, ne mogu nigdje... " - mislio si je i ostao sjediti dok nisu svi otišli. Ustao je i on, posljednji, bilo mu neugodno zbog mrlje na trapericama pa se samo brzo pozdravio s njom skoro joj slomivši šaku. Htio joj se ispričati ali je zablokirao pa se samo okrenuo i krenuo prema stubištu. U tom trenu se sjetio mobitela i okrenuo se da joj kaže ali su ga vrata pozdravila direktno u čelo. Ona je ponovo otvorila, izjasnio se i opet dobio vrata. Skočio je dolje pogledati auto ali ga je usput legitimirao policajac tupog pogleda. Sjeo je u auto ali se opet sjetio mobitela pa se vratio gore. Kucao je, no ona nije otvarala. Probao je kvaku i vrata su se otvorila. Ušao je kroz hodnik u boravak zazivajući je ali nije se javljala. Ugledao je mobitel na stolu i čuo šum vode u kupaoni. Mislio je da li da joj se javi glasno, ali je vidio kavez koji prije nije primijetio. Kroz prozor male kućice ugledao je hrčka kako spava ( čudno da spava noću - pomislio je ) te je odlučio da neće vikati. Pustio je muziku na CD -u, misleći kako će ju to nagnati da ga primijeti. Vrata kupaonice su bila otvorena, ona je bila prizor iz filma. - Jebeno - promrmljao je gledajući ju kako se mazi i dira. Odlučio je participirati u tom događaju pod svaku cijenu. Marin je tupo gledao u mobitel. - Ne javlja se. Tko zna di je zabrijao pijan. - reče i okrene se prema novoj djevojci ljubeći joj ruku. Kad ju je te večeri upoznao, odlučio je da ne želi svog prijatelja na tom tulumu. Uvijek je on bio taj koji je zaveo a Marin bi išao kući sam. Muzika je prestala svirati, čuli su se samo zvuci nekih udaljenih koraka, ljudi koji nedjeljom idu na posao.

srijeda, 25.11.2009.

Privatni plesač Nije se tome nadala. Sjedila je u dnevnom boravku ispijajući svoju jutarnju kavu , rasčupane kose i pogleda uprtog iza zidova stana, zgrade, iza prostrane ravnice prema jugu skroz preko planina Velebita, gotovo osjećajući miris mora koji je dopirao na obalu po kojoj se šetala u mislima osjećajući dašak nadolazeće bure na koži svog još uvijek prekrasnog lica, čak i ovakvog jutarnjeg, nenašminkanog... Kucanje na vratima prenulo ju je, iznenadilo jer bilo je rano čak i za poštara, teške su joj misli nadolazile, bila je uplašena, znatiželjna i razmišljala je o tome da li postoji bezopasna trajna šminka za ovakve iznenadne slučajeve. Otvorila je vrata a on je ušao skoro pa nasilno, prohujao je kraj nje i stao u hodniku čekajući da ona zatvori vrata. Bila bi vrisnula u tom momentu ali nije imala snage ili nije htjela, on je bio lijep, širio je ugodan miris, bio je naoko bezopasan a njegove su oči ulijevale povjerenje i činilo se da zna što radi i zašto je ovdje. Imala je u tom trenutku povjerenja u njega a djelićem sebe je ionako vjerovala da još spava u toplom krevetu jer kako bi kvragu inače osjetila miris mora i koji bi klinac zgodan muškarac upadao njoj u stan kao u filmu. I k tome nenasilan. Zatvorila je vrata i krenula u dnevni boravak, usput je malo popravila rozi frotir ogrtač i bacila brzi pogled u veliko ogledalo na kraju predsoblja. Sjela je, zapalila mirisnu svijeću i opustila se. Čekala je da se probudi. On je sjeo kraj nje, nije u tom trenutku mogla pogoditi jel Bvlgari Aqua ili Aquamarine. Liznuo ju je po vratu i digao se. Stajao je tako uspravan i snažan, ne previsok, ali ostavljao je dojam ogromnog čovjeka, muškarca. Imala je osjećaj da čuje neku muziku u ušima, bila je prokleto sigurna da dopire odnekuda. On je i nije zaplesao. Otkopčao je najgornji gumb na košulji... Drugi... Otkrivao je snažna prsa a ona je poput tinejdžerice u Robbie-a Williamsa gledala njegove pokrete koji nisu bili nastrani, nisu bili plesni ali su pratili ritam. Jebeni san, pomislila je i otpila gutljaj kave, gledajući ga ispod obrva sa smješkom.... Otkopčavao je hlače, izlizane blijede traperice koje su mu tako reklamno dobro stajale da je osjetila iznenadnu toplinu među nogama. Ovo je fakat skrivena kamera, pomislila je u jednom trenutku i ogledala se iza sebe prema prozoru ne bi li ugledala kakav objektiv. U tom trenu je osjetila dah na vratu i dodir na ogoljelom bedru. Ruka mu je već klizila prema unutra, prst je bio gdje u normalnoj situaciji ne bi smio biti, sada već mokar od izdajnički vlažne nje... Tamo dolje gorjela je. uzeo ju je za ruku i podigao iz dvosjeda, bili su licem u lice. Uhvatio joj je guzu i podigao ju s lakoćom. Osjetila je kako joj ulazi i obećala sebi da ju sada ništa neće probuditi. Bilo ih je svagdje, on u njoj, njena guza na stoliću, dvosjedu, krevetu... Njene bradavice u njegovim ustima, ruka u kosi, jezik na pupku, bedro osvojeno... Sve je bilo film. Muzika nije prestajala. On se oblačio polagano, gledao je u oči, ona je sjedila opet na istome mjestu s istom šalicom kave u desnoj ruci. Sagnuo se iza fotelje i podigao kazetofon kojeg je previdjela u ovoj priči, pritisnuo gumb i čarobna muzika je prestala. - Sretan rođendan. - progovorio je tada prvi put. - Hvala... započe ona... - Šuti... Ne kvari trenutak. ovo je tvoj dan - reče Muškarac i okrene se prema izlazu. Digla se da ga isprati u tišini, otvorila mu je vrata i pogledi su im se još jednom sreli na izlazu. Izgubila se u dubini njegovih mirnih očiju koje kao da su znale sve tajne ovoga svijeta. Pogledao je još pločicu s imenom na vratima i malo je zastao u tom trenu, kao da je nešto saznao. Pocrvenio je, pogledao još jednom nju, pločicu, nju, okrenuo se i otišao... Vratila se je u dnevni boravak i tiho zaplakala. Bila je sretna što nema rođendan.

četvrtak, 29.01.2009.

crna kraljica Pravdao sam se sljepoćom, no ipak sam smatrao u dubini duše da moja duša bolje prepoznaje ljepotu. Ispovijedao sam se pod izlikom da me seksualno privlači, ali znao sam da mi je seksi njena duša, više od predivnog lica i tijela. Njena duga crna kovrčava kosa zvala me je da ju operem, ali ona to nije znala. Bio sam bahat i samouvjeren, odstupao sam povremeno, diplomatski. Noć je zvala u naručje, a ja sam se predavao mislima, čežnji i želio početak... Sanjao sam kako mi prilazi, neodlučna, ona želi da budem tu, opisan u njenim snovima, egzaktno i striktno po nacrtima koji su se projicirali. A ja sam odlučio biti svoj, jer sam smatrao da je sve pitanje doživljenog trenutka. Ona je željela priču, a ja sam želio da je ljubim, da o tome pričamo kasnije, zagrljeni. Netko je morao popustiti. Usred ptiče sam joj poljubio kutak usana. Svjetla su se pogasila i gledali smo se u mraku, okruženi samo tišinom. Poljubio sam i rame. Činio sam to polako, crtajući nepravilan oblik na leđima, usnama joj tek dodirujući kožu. Želio sam označiti svaki dijelić njenog tijela, ostaviti vlažan trag na njenoj nježnoj koži koja se ježila. Glazba je kreirala ritam mojih poljubaca, dodiri su kreirali njene reakcije, ona se opuštala i istovremeno bila napeta, željna. Željela je da ovo potraje. Nisam joj želio obećati jer bih se i ja tada nadao... Želio sam samo uživati u trenutku, ali i da taj trenutak potraje zauvijek ili da se samo ponavlja... Želio sam da joj miriše moja koža, da uživa opet u mom društvu, želio sam čaroliju... I opet sam se probudio iz predivnog sna... Ne znam razlikovati stvarnost od želja i snova... Možda ipak svi živimo u nekoj zabludi. Ipak, želim opet sanjati. I misliti da je stvarnost.

petak, 25.04.2008.

Ta divna stvorenja Preživat se klatio po ulici, bezbrižno pjevušeći neku pjesmu od Žaka. Dan je bio sunčan, ali to mu nije smetalo da jede sladoled od lješnjaka preliven čokoladom. Začuo je škripu guma netom prije nego je ugledao svoju cipelu kako leti u blatobran starog Stojadina parkiranog na mjestu za invalide. - A jebate, a baš san mislija oću li ić Martićevon ili Staron Vlaškon, a ja budala priko Cvjetnog i nu, opet na tebe naletin, mamlaze jedan, vidi, uništija si mi branik !- Uzvikao se Kerum, očito iznerviran što je jedan pješak koristio pješačku zonu. Uto uleti Horvatinčić i izjasni se: -Ma pusti ga nek leži, ne krvari jako, jesi donio pare za uletit' u projekt rušenja Cvijetnog trga ? -Jesan, jeben ga muljava, vidi kako mi je ulubija branik- reče Kerum i nasrne na Preživata. -Nemojte ga, nemojte !- Prepriječila je svojim tijelom put Kerumu Vlatka Pokos.- Možda ima para.-reče ona i pretraži mu džepove. U taj kaos uleti Aki i gitarom slomi Kerumu nogu u koljenu, a Horvatinčić i Vlatka se zdušno dadoše u bijeg. -Nećete vi moje makedonče da dirate, pizdot vam materinot.- Reče mali Aki i zbrine Preživata na sigurno. Kerum se mislio pridignuti, ali nije bilo nikoga da mu pomogne. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem.

petak, 14.09.2007.

Loš dan u životu Preživata Međuglasa iliti kako je propao turbofolk -Jebem si majku..-započeo je Preživat dobro jutro sam sebi. Onda mu se odlomio zub na piletini koju je jeo za doručak. Kasnije nije mogao pronaći ključeve od auta, pa je posudio jedan od susjeda Sanadera. Vozio se po autocesti polako i pregazio kornjaču. Inače mu nije bilo loše u životu. Na poslu je dobio otkaz zbog tehnološkog viška, ali je u pozadini priče bila njegova veza s atraktivnom šefovom ženom koju je mažnjavao na stolu u svom uredu za odnose s javnošću. " I ona je bila javnost, gdje sam pogriješio?"- mislio je Preživat. Izlazeći iz sad već bivše firme pomislio je kako se ipak nešto lijepo mora dogoditi i pokupio s vjetrobrana kaznu za pogrešno parkiranje. Počeo je psovati na sav glas. Prišao mu je policajac i zamolio osobnu. Preživat je popizdio i bacio mu žvaku u glavu. Došla je časna sestra i zapalila obližnji kontejner, što je odvuklo policajca na drugu stranu. Dok su se časna i policajac tukli, Preživat je pobjegao. Željko Kerum ga je velikom brzinom pregazio na zebri. Njegova posljednja misao bila je: "Koji je kurac John Lennon radio s onom glupačom Yoko Ono? "

četvrtak, 06.09.2007.

Savršena guza-dodji i vidi SAVRŠENA GUZA-KLIKAJ Kakav bi muškarac morao biti na ovome videu da žene toliko polude kao muškarci za njom? Možda da ih zavede inteligencijom, znanjem, humorom...Ili je dovoljno tijelo? Što je za vas sexy?

četvrtak, 30.08.2007.

Slavko Linić pjevao Jaltu Jaltu Pišao je negdje na nekome dvorištu i mislio na sex. Ona je naišla s preporukom iz lokalnog birca. Mislio joj je udarit šamar, ali se sjetio da mu je to žena, pa bi mogao imati problema. Uopće se nije sjećao kako su tu dospijeli, a kamoli gdje su se oni uopće upoznali. Pogledom zamućenim nije razaznao kvart u kojem se nalazio. Izgubio se. -Ženo, jesmo se mi napili? -Ti si pijan, nakazo, ne ja. -Al, ne kužiš..I ti si pijana. Di smo? -Ko te jebe. -Daj se urazumi, micek, pitam te di smo, di su ljudi, ovo me nekak' sve podsjeća na 'Nebo boje vanilije', samo kaj nisam solo na cesti, nek je i vještica tu.. -Vještica ti je mama, pederu, hik! -Odma' me vrijeđaš, micek, zakaj? Pa ja te volim. -Ti sebe voliš, da mene voliš ne bi sad bili tu na cesti, nego doma, s djecom. -Ja ni ne znam di smo, ne prepoznajem ovaj grad. -To je Zagreb, moronu, normalno da ne prepoznaješ kad više nije isti. -Niš više nije isto. -Ti si idijot, živiš u prošlosti, mjesto da se trgneš i shvatiš da se tak ne množe. Hik, pardon, može, ne množe. Pas mater. -Dobro, bumo to riješili doma, al me prosim te, podsjeti..Di smo doma? -Alkohol te uzel, ha? Vidiš onaj most prema kojem idemo? -Vidim dva... -Pijančugo blesava, ok, ok, onaj lijevi. -Vidim. -E, ispod njega. A ja sam ispod desnog. -Zakaj? -Zato kaj živimo u demokraciji. A to je drugo ime za KO JAČI TAJ TLAČI. Iliti NARODE, IZABRAO SI NAS, SAD PATI. -Ma ne to, zakaj si ti ispod desnog mosta? -Uvijek sam bila orjentirana desno, majmune. -Znači ni politički se ne slažemo? -Ne. -Zakaj si se udala za mene? -Zato kaj te volim. -Al nemamo ništa. Nisam ti pružil ništa. -Pa kaj? Ja sam žensko, nisam ni ja tebi, a tražile smo ravnopravnost. Kurac smo ravnopravne. Glupače smo. Hik! -Ček, ček...Jel ti to sisa ispala? -Je, još u birtiji, al ti ne vidiš ništa važno. -Pa kad sam pijan. -Ajmo doma. -Ispod tvog ili mog mosta? -Ispod tvog.Ti si pokosil. Ah vi muški, da vas nema, trebalo bi vas izmislit. -Jesi za sex? -S zobom? Pardon, tobom? -Aha. -Nisam. -Ok, laku noć. -Zajebavam se. -I ja. Ako ništa drugo, pijani ljudi se zajebavaju. Zato pijte alkohol i živite ispod mosta. Možda ste to zaslužili.

utorak, 28.08.2007.

Danko družijanić uhvaćen u zagrljaju s Fani Čapalijom Pjevao sam sebi u bradu neku staru pjesmu od Billa Whitersa kad je u ured uletjela zanimljiva brineta bez suvišne odjeće. -Jutreko, kaj to pjevate?-zapitala me melodiozno, imala je glas poput baršuna izvezenog u zlatnom tepihu koji je bio položen na smaragdnozeleni mramor. -Pjesmu- spremno odgovorih glasom slučajnog prolaznika, nabacivši osmijeh broj 4. -Da, to sam skužila, nisam plavuša, a koja je to pjesma, nekak mi zvučalo poznato, zato sam i uletjela-nasmijala se zubima koje bi rado izljubio jedan po jedan, svaki po sat vremena. -Lean on me, Bill Whiters-poučio sam je i potapšao po golom preplanulom ramenu, zadržavajući jezik da ne lizne njeno malo slatko uho. -Lijepo, lijepo-kaže ona meni i oblizne gornju usnu. -Hoćete možda liznuti i donju usnu, al malo polakše, da mi ne promakne nijedan detalj, lijepo bih vas zamolio-rekoh ja nehajno, samoubilački. -Neću, al' ću zato polako skinuti majicu-reče ona ozbiljno. -Baš ste draga-pohvalio sam je i uzeo čašu Chivasa, s jednom kockicom leda, popio pola a drugu polovicu izlio polako na njeno rame, pa sam lagano liznuo, a led sam prošetao od stražnje strane vrata prema grudima, skroz preko trbuha do bedra. U taj čas mi je ušla sekretarica Inga u ured i zamolila me da potpišem ugovor o doživotnom uzdržavanju nje i njezine kćeri, te im pritom dajem 78% svog ukupnog imetka što sam ja u onom ushićenju dok mi je brineta ljubila torzo i učinio, čak sam dao i otisak prsta, tako je Inga zahtijevala. Mada joj kćer Constanzu Mariu nisam nikada ni upoznao. Inga je izišla, a brineta je odjednom ustala. -O'š me ženit?-upitala me nježno, gledajući u moje međunožje kao pogledom koji sam vidio u vjerskih fanatika dok gledaju kip božanstva koje štuju. -Gle, sad-započeh ja-mislim da se moramo bar kresnuti prije toga, onako pošteno, upoznati malo bolje, pa miting s tvojom majkom, ipak sam ja pošten i pristao mladić, ne? A i zašto baš ja? Pa tko ti garantira da te neću napucati nakon nekog vremena, ako se opustiš, znaš da su muškarci đubrad? -Čuj, mislila sam te samo iskoristiti, al si mi se toliko neposredan, mirisan, zgodan svidio, a i znam puno o tebi, btw, stara će me ubit', a možda i neće, jer te stalno hvali, mada mi se ovo čini brzo, al čitala sam priču od nekog Direkta da treba uhvatiti svoju priliku i to je utjecalo na moju odluku, a kad smo već kod toga dal' ćeš me ostaviti, ma nećeš, u to sam skoro i presigurna. -Ideššššš- svidio mi se taj nastup.A i ona mi se svidjela. Moj fan. -Voliš tog Direkta, ha? -Najdraži moj bloger. Nisi valjda već ljubomoran? -Ja sam Direkt. -Ja sam Constanza Maria, drago mi je. Mamu si mi upoznao. Da te pitam još nešto, hoće nam na svadbi svirati ona pjesma ' Lean on me, Bill Whiters'? Inga će me ubit.

subota, 25.08.2007.

Sexy scene Monike Kravić MONIKA SEX-klikni i uživaj, rajo..

Polančec pijan razbijao po Getrou Prelazila je prstima preko mojih bicepsa, napetog torza, dirala me je cijelog. Opustio sam se i napeto iščekivao svaki daljnji pokret, dodir. Mirisala je na limun, njena koljena bila su fantazija, bedra napeta, a oči, ono najvažnije, bile su duboke, mistične. Goiko je negdje vani glodao kost, a ja sam se prepustio čarima ljepotice iz snova. Muzika je bila odabrana, lagana, malo Sade, malo Barry White. Uživao sam kao nikada. -Koliko sam dužan?- pitao sam kad je svršila? -237 kuna.- rekla je s onim sjajem u očima, biseri su joj zasjali osmijehom. Platio sam, izašao na ulicu, razdvojio Goika od kvartovskog policajca Halida i krenuo u suton. Okrenuo sam se još jednom da pogledam ime: 'Salon za medicinsko sportsku masažu taj i taj.' Tako da ga mogu preporučiti onima koji traže samo masažu.

četvrtak, 23.08.2007.

Orgije na Mamićevoj jahti Jutro je bilo svježe, lagano, ljudi su se budili s veseljem. Ona je prilazila njemu laganim korakom, mirisna i lepršava dok je on nju odmjeravao od glave do pete. Goiko the dog i ja smo to sve promatrali sa strane dok smo slikali prolaznike za 16 kuna. Prstima ga je primila za rame i privukla sebi, bliže svojim usnama, tako da je osjetio njen hladan i svjež dah začinjen Airvawesom, plavim naravno. Jezikom joj je dotaknuo gornju usnu, prešao joj preko lica do vrata, kliznuo preko ramena do ledja, pa mu ruka kliznula do torbice. Dok je ona uživala u poljupcima, opustošio joj je novčanik. Gioko je, kao izuzetno inteligentan pas shvatio da treba reagirati, ali ja sam ga zaustavio, strpljiv i iskusan stao sam mu na rep i rekao da pričeka. Stavila mu je ruku na međunožje na što nije mogao ostati ravnodušan i prepustio joj se na trenutak, što je njoj bilo dovoljno da mu drugom rukom opustoši novčanik koji je spretno izvadila iz stražnjeg džepa. LJUBAV JE PRIMANJE-DAVANJE. Goiko i ja smo otišli na pivu i čaj, ja volim onaj od brusnice, a Goiko Žuju.

četvrtak, 16.08.2007.

Kralj je živ Kralj. Rocker. Amerikanac. Ljubavnik u željama. Jebač svakako. Evoluirao glazbu? Ženskar sa stilom. Izjeb'o se s drogom. Vrag u ljudskom obliku. On je proživio svoj rock, živi i danas, za njim su plakali više neg' za Titom, samo se danas njegove pjesme pjevaju više nego potonjeg pokojnika. Večeras ću, njemu u čast odpjevati koju pjesmu u Movie pubu.

četvrtak, 02.08.2007.

POEZIJA I PROZA POEZIJA I PROZA Smješio mi se moj pas Goiko izdaleka, onako kako je navikao, smetene face, s cigaretom u kutu usana, znao sam odmah da je napravio neku pizdariju, vjerovatno pijan ostavio govance u policijskoj postaji, pa sam ga bez pitanja poslao u kaznu. Dok je on klečao u kutu dnevnog boravka, posjetio me susjed Naizmet Nagazi i s vrata vikao: -Suseeed! Opgodi koga sam upoznao, sad ti pričam, čekaj i sjedi, sluša me:Ja išo i u traanvaj, vidim prekrasna cura kažem ti si za mene, ona kaže ja sam romkinja, ja reko pa da si i ciganka ja te ženim, i mi se oženili onako službeno. Sad mi treba soba na par dana, može? -Zašto će ti soba? Možda s bračnim krevetom? -Ne, ganja me njezin rodbina. U taj čas udje drugi susjed, Meho, i s vrata će: -Bolaaan, pogodi šta sam naumio, izumit ću školu za zajedničke jezike, ima da je pohađaju svi, tako da muž i žena se više ne svade, vidiš pizdarije, ona mu odbrusi, on pobije 9 susjeda, drugome odbrusi nje'ova, on zapali Velebit, nije to baš hercik.. Eto ga, što da im rečem, Goiko je umirao od smijeha u kutu, pauk se sakrio u kupaonu, čuo sam prigušeni hihot otamo, a ja vam mogu reći da sam jučer bio u Baschierri 2, naručismo moja draga i aj neku papicu i usred jela ona izvuče iz usta komadić čelične spužve za suđe, ja rekoh jebeni trik, al nije. Konobaru sam to diskretno spomenuo, a on će: Ah, dobro da nije dlaka, haha, sorry. Divna reklama.

utorak, 10.07.2007.

PRIČA GODINE Kliknula je na njegov nick i iznenadila se slovima koja su bila opozit slikama. Jebač ili filozof, možda humorista s izlikom gospodina? Nije joj bio jasan, ali njegova topla drskost nagnala ju je da mu piše i dalje. Hladio ju je i grijao kao nitko prije, nije bilo sredine u njegovim rečenicama, ali je smijeh znala zamijeniti hladnoća nejavljanja kojoj je izgovor bio zaposlenost. Znala je da sigurno nekoga ima, pa se nije zanosila, nego samo prepustila događaj razonodi i neobaveznom maštanju. No, ponekad se uhvatila u mislima s njim u ne baš nevinoj priči. Tad se sjetila da je sex nekako valjda Bogom dan, a ne prljav i da bi zapravo trebala spavati s muškarcem koji joj se svidja, bar jednom, bar taj puta, bar će znati da ga je probala. U njenoj glavi se događala promjena i ona je toga bila svjesna. Odlučila je da neće bježati, nego ga pozvati k sebi. Ali on se opet nije javljao. Sigurno ima ženu, mislila je, i to ju baš nije pretjerano veselilo. Ivanka ju je pozvala da joj pomogne odnijeti dječije stvari za humanitarnu akciju na Cvjetni, i to baš taj dan kad je rekao da bi se htio naći s njom. Popizdila je, ali je ipak odbila njega, zna se da je prijateljstvo na prvom mjestu, a i humanost, a ne neki zagonetni muškarac za kojeg nije sigurna ni da li postoji ni da li su to stvarno njegove slike i riječi. Došlo je i toplo subotnje jutro, Ivanka i ona su donijele tri velike vreće dječije robice i ponešto ispravnih igračaka. Vidjele su veliki bijeli šator nasred Cvjetnog i ljude kako donose ponešto za svakoga, a svatko je odnosio osmijeh. To ju je ispunilo nekom srećom i taj tren ja zaboravila na nepoznatog s kojime se trebala danas naći. Više nije postojao. Dodavale su vreće sa stvarima volonterkama koje su im podarile široke osmijehe, bilo je i dječice iz nekog doma koja su veselo poskakivala i znatiželjno promatrala svoje nove igračke. Tko može ostaviti dijete? pitala se i tog trena uhvatila u tisuću misli, uživjela se u ulogu male curice koju su roditelji ostavili dok još nije ni pošteno progledala. Znala je da je usvojena, mada joj roditelji usvojitelji nisu rekli. Imala je sretno djetinjstvo, ali nisu svi takve sreće. U dubini duše je proklinjala svoju biološku majku, žalila ju je, a i htjela ju je upoznati. A i nije htjela. Pitala je djevojke volonterke gdje se može prijaviti u udrugu, rado bi volontirala. Uputile su je na Dineka, onog koji se igrao s dječicom u kutu šatora, grlio ih i pjevao im. Nasmijala se prizoru, bio je smiješan i postojan, vedar i voljen od djece, a nakako je osjećala da i on nije imao sretno djetinjstvo. Bio joj je odnekud poznat i kad mu je prišla i dala ruku sjetila se. -Nisam ti htio reći, shvaćaš valjda- pravdao se, a nije trebao, poželjela je da joj ne pobjegne. -Mislila sam da si oženjen, blento jedan- smijala se- sve im je išlo kao preko neta, samo su nastavili razgovor. Nije bilo neugodne tišine, nervoznih pogledavanja na sat, samo je bila sreća. I osmijesi na dječijim nevinim i preslatkim licima.

ponedjeljak, 04.06.2007.

Previše svega, premalo ničega.. Kako li je samo oblizivao tanjur s ostacima nekih davnih doručaka, a ona ga je pritom gledala zakrvavljenim očima.. No Goiko zvani Dog nije se dao smesti od strane susjedove kuje, vratio se je u iskon, čistu i neopisivu sreću prepuštanja svojim korijenima, prirodi, čuvstvu koje je slijedilo instinkt... Ja sam za to vrijeme pleo čarapice za susjedovu bebu da odnesem mami dok je on na putu, ne bi li štogod, ne daj Bože griješno pomislio. Što ne znaš, ne boli te. Odjednom, netko zakuca na vrata, remeteći moj svakodnevni mir popodnevnog odmora. -Nema me za nikoga !!!- rekoh jasno i glasno. Odlučno. -Ja se ispričavam, jel bi samo dali da popišem brojiiloo??- ženski glas. Mlada. Studentica. Sto posto. -Ne bi, dosta mi je usputnih avantura !!- rekoh ja i nasmiješih se sebi kao pušač koji odbije zapaliti prvu uz jutarnju kavu, uvjeren u pobjedu nad svojom ovisnošću. -Kaaj?? Gospon, ja bi samo popisala stanje, pa idem, pliiiizzz !! -Joooj, ajde dobro, jel ti smeta kaj sam u gaćama?!-ipak mi je bonton na prvom mjestu, moram pitati. -Smeta, al ne bum gledala. Otvorih vrata i ugledah curu, skoro pa neuglednu, s naočalama i masnom kosom al mi je tako postala draga s onim smješkom koji je bijelio prostor da sam se skroz izgubio. -Mogu ti ja oprati kosu, ako želiš- rekoh, pa se htjedoh ubiti zbog toliko originalnog uleta. -Možeš, ali prvo interview, pa par izlazaka, pa onda još malo romantike, pa mi onda mo'š prat kosu. A i da, baj d vej, niš prije braka, samo za informaciju..-Odguglala je svoje, a ja sam računao koliko bi izdržao.. -A ak poželim samo sex?- igrao sam na zadnju kartu. Nemaš kaj izgubiti. -E, kad si tako iskren, onda može. Sve. Nije mi bilo do ničega, jer mi je tako lako popustila. Nije bilo čari zavođenja, nadanja, zamišljanja kako bi bilo, iščekivanja prvog poljupca, čarolije slučajnih dodira, smijeha na predstavi Cabares,cabarei, ničega nije bilo. Ni prvog plesa, ni upoznavanja blesavih ili simpatičnih staraca, prve ruže, zamjene probušene gume na kiši, usvajanja zajedničkog sentiša, nevine šatro svađe, ničega... -Fala, ne bih..Rekoh kratko i zalupih joj vratima. -A struja?!! Dajte mi stanje..! -Bio je vaš kolega ujutro i popisao je sve.- Odvalih joj jednu istinu. -Aha.. Koraci su joj odzvanjali u daljini haustora. Nije mi bilo žao ni trenutka. Bila bi tek jedna prolaznica više, a ja sam težio nečemu dubljem, višem, širem, a bogami i duljem.. Ostajte vjerni svojim snovima i sebi.

utorak, 29.05.2007.

Radni utorak Pogledala je u smjeru istoka i pitala se zašto je boli glava. Nitko joj nije znao reći istinu i odlučila je da je pronađe u snovima. Malo je prilegla i zaspala.. Sanjala je kako lebdi nad plavim prostranstvima Nepoznatog i prestiže letjelice koje su bile brže od nje, ali kao da su je puštale..Tu je odjednom naišla na zid i sad ju je još više boljela glava, a henrik s malim h joj je dao ledeno piće da se osvježi..Naišao je tu i pokojni Maršal, onako bez noge joj je izgledao savršeno stabilan, i dakako šarmantan.. Mislila ga je pitati jel istina sve o Bleiburgu, ali odustala je, ipak joj je ulijevao preveliko strahopoštovanje.. Ivica je bio uz njega kao i uvijek, e taj čovjek joj je odmah bio simpatičan, nije se mogla oteti dojmu da ga je već negdje vidjela.. Probudila se svježa i odmorna. Ali u bolničkoj sobi. Na aparatima. nemojte voziti umorni. Mogli bi se i ne probuditi.

četvrtak, 24.05.2007.

Tisuću zlatnih i rozih medvjedića Plakao je kao kišna godina kad je vidio da mu je mali mlohav. Svi su mu govorili da će to s vremenom proći, ali on je gubio nadu iz dana u dan. Ugleda on tako pčelu na zidu jedne stare seoske vodenice dok je bio na izletu u Versailles, sagne se i progovori: -Alo, pčelo, imaš li kakav recept za mene? Pčela se u taj čas pretvori u prekrasnu oblu i sisatu plavušu i njemu mali više ne bi mlihav, pardon, mlohav. Radio je satima kao veliki, ostvario mu se san. San iz kojega se probudio. Tad se zapitao što ljudi vide u plavušama i shvatio je da to njemu nije važno. Uto uletiše policajci u njegovu sobu, predvođeni samim Ministrom I.K. koji prozbori: -U ime zakona kontinenta Hrvatske pisanog od druge strane ljudi kao i običnih tako i suda koji će vas suditi, na temelju naših izvida i sumnji radi uočeni ste za hapšenje kao pogodan da se pobunite, zato vas molim da se ne opirete snagama mira i reda koje će vas sada,ovaj čas istog trena privesti. Uze on nato pištolj i opali sebi posred čela, prije nego što je Ministar stigao uzviknuti SEPRAJZZ prigodom uručivanja čeka na milijun Eura koji je dobio od pokojnog rodjaka oporukom u kojoj je izričito zamolio svog prijatelja Ministra da mu kroz malo akcije uruči ček. Ovaj put policija je bila na mjestu događaja na vrijeme i bez sumnje su riješili slučaj.

ponedjeljak, 21.05.2007.

Suze Prolazio je kraj prozora na kojem je plakala mlada žena. -Zašto plačeš, ljepotice? -Ne plačem, kretenu, režem luk..Gdje si vidio da žene danas plaču, zar misliš da je bilo tko toga vrijedan? -Oprosti na smetnji, samo sam htio pomoći. -Boli me ona stvar što si ti htio, loš ti je ulet. -Ma koji ulet, glupa kravo, vi žene ste stvarno kokoši i guske, što je muškarac bolji prema vama, vi ste gore, pa koji vam je kurac?! -Onaj kojeg nemamo, konju jedan i majmune, kad smo već kod zoologije, samo vrijeđati znate,a nemate pojma kak je to kad svaki mjesec krvariš po sedam dana,a nedaj Bog da vas prisile da rodite,makar i malog miša...Aj odjebi od mog prozora! -E baš neću, ovo je javna površina. Kaj je,pere te sms? -Nije sms, nego pms, idiote neuki, aj se goni više, nisam raspoložena za edukaciju nedozrelih dječaraca.. -Vidjela bi ti ko je dječarac, kad bi te ja dohvatio.. -Da, tipično muški, samo bi hvatali i prijetili..Pas koji laje ne grize. -Je, je, a vi ženke bi samo lajale i trošile našu lovu. -Za tvoju informaciju, ja sama zaradjujem za život. -I zakaj si onda plakala? -Rezala sam luk, idijote dvostruki. Eto dokaza da vi muškarci ne slušate kad vam žene nešto govore.. -Eto dokaza da vi ženke nemate smisla za humor.-reče on i otključa daljinskim svog Ferrarija na drugoj strani ulice. -Ej, čekaj, pa nismo se ni upoznali!!-zavapi ona. -Imala si priliku.-odvrati on i nagazi na gas. Prave prilike se rijetko dogadjaju i jako ih je teško prepoznati. Treba uvijek biti ljubazan prema kulturnom neznancu. To se može dobrim vratiti.

petak, 23.02.2007.

Poštarica Zvonilo je na vratima. Otvorio je i ugledao zamamnu, dapače prekrasnu plavokosu djevojku u poštarskoj uniformi. -Nosim vam čestitke od Elektre,hahahhaa !!Ja sam mala slatka poštaricaaa..!! -vrckasto je izrekla u hipu. Nije se dvoumio . -Jeste za kavu ? Baš je skuhana.. -Nes ili turska ?-upita i zasvijetli joj u oku. -Koja vam paše ? -Svejedno-reče ona i krene mimo njega u stan. Ušla je i počela se skidati u hodniku. Otkrila je prelijepa ramena,vrat koji poziva da se lizne i grudi koje bi oteo bebi bez pardona. Čak se i umrtvljeni i pijani pas Goiko razbudio i počeo joj ševit nogu. Otresla ga je s vrečicom Pedigree pal-a koju je izvukla iz poštarske torbe vjerovatno spremljenu za ovakove slučajeve. -A zašto se skidate ? Vruće vam je ?-upita muškarac naivno. Ona ga pogleda,osmijehne se i lizne prst,još je samo falila kockica leda da se malo navlaži po dekolteu. -Ti si zgodno crno i mirišljavo,još i k tome mišičavo muško ,ja sam napaljena poštarica,a i pozvao si me na kavu. Jel da ti još i crtam? -Pa na kavu.Da.To sam i mislio. -Pa di ti živiš,čovječe?!-pobuni se ona. -Zašto? -U današnje vrijeme se jako dobro zna zašto se žene zovu na kavu. Kava znači sex.Sad sam se već ohladila.Aj bok.-reče i ode brzinom elektrona. Sat vremena kasnije zazvonilo je opet. Otvorio je vrata i ugledao dostavljačicu city expressa,bila je još ljepša od nove poštarice,najradije bi je zarobio za vjekove. Djevojka se nasmijala kao da mu je čitala misli. -Jeste za sex?-upitao je direktno. I pokupio šamar.Možda i tužbu. Odlučio je da od danas ne pije kavu,sex,kako se god taj napitak zvao. Natočio je konjak,jedan sebi a drugi za psa Goika. Kucnuli su se i počeli opijati. Pas je čovjeku najbolji prijatelj.

petak, 26.01.2007.

Stihovi Uhvati me kako izgovaram riječ o tebi. Priznaj kako ne znaš sve o meni. Tako mi je započeo dan dok mi nisu opet zakucali na vrata. Razmišljao sam da li da pepeljaru zavitlam u težak hrast uz obavijest da se dotični/a izgubi,ili da primim nekog koga mi Inga,po običaju nije najavila. -Slobodnoo!!-ovim tonom mogao sam i ubiti nekoga. Ušao je neki pogrbljen lik od oko 243 godine i pružao mi ruku još s vrata,a ja sam čekao da padne mrtav negdje na putu do stola. Pošto sam ipak humana duša,što rijetko priznajem,skočio sam preko teškog hrasta i gurnuo stolicu prema dedi da čim prije sjedne. Deda spremno prihvati i skoči u sjedalo brzinom munje,na moju veliku radost. -Izvolite,gospodine...rekoh ja,poštujući starijeg. -Ma ništa,ništa,ja došao sjesti da se malo odmorim,ona moja prokleta kuja me ostavila da se sam snalazim dok se vjerovatno ševucka s nekim u jednoj od kancelarija.-reče deda ogorčeno i umre. Di baš u mojoj kancelariji. Opsovao sam sve poznate i ine psovke i pozvao Ingu da iznese starca i počisti pod,al Inga je dala otkaz maloprije,bar po priči stranke koja je čekala u predvorju. Korak je golem za nekoga sitan za druge nebitan. Probudio sam se u znoju i shvatio da sam sve ovo sanjao. K vragu i ti snovi. Neko mi kucao na vrata,a ja sam zavitlao pepeljaru i otjerao nezvanog gosta k vragu. Zapalio sam cigaru i natočio si malo Jegera,pustio Vangelisa i uživao u trenutku tišine. Inga bez upozorenja uleti u moj ured uz par pitanja tipa jesam li dobro,kaj to lupa i imam li problema s odgojem,zašto sam vikao na tu predivnu mladu ženu koja je trebala moje usluge. Pogledom sam probio prozor i ugledao predivnu ženu kako odlazi znajući da sam prenaglio i da povratka nema. Pitaš li se ikad dal puteva sreće više ima?

srijeda, 24.01.2007.

Sjena na mjesecu Sasvim pristojno ju je upitao može li mu posuditi svoju nogu. Pogledala ga je u zelene oči,nasmijala se i pristala. Uzeo joj je stopalo i poljubio palac,lagano,tek dodirom usana. Ljubio ga je opet,malo jačim dodirom,a onda ga polagano,skroz nježno cijelog uzeo.Osjećala je toplinu i ugodu sa svakim prstom koji bi joj oteo svojim vrućim usnama. Ljubio joj je i gležanj,list,koljeno,a sve tako lagano,strpljivo,grijalo ju je u trbuhu i ispod njega. Nije se zaustavio na bedru,nego je krenuo prema pupku i grudima,želio ju je izljubiti do očiju,kose i natrag,preko ruku opet na drugu nogu. Uživala je i prepustila se zanosu dok su valovi nagovještali plimu,a kornjača lijeno tražila pokojeg zaspalog kukca... Pijesak je bio vruć,mekan i pružao je savršenu pozornicu za njihovu ljubavnu scenu. Takvi su ti ljudi,daš im mali prst,a oni bi cijelu ruku...

utorak, 23.01.2007.

Prizor iz filma Gledao je njeno oko u krupnom planu. Osjećao je blagi miris jasmina kako mu puni nosnice,penjao se s njenog vrata i mamio da joj usnama ostavi trag. Njeno bedro se polagano pomaknulo pod njegovim. Oboje su bili glatki,preplanuli,on mišićav,ona vitka,spojili su se i samo ljubili,mazili,plahte su bile svilene i ljubičaste,zrak je bio lagan,svjež... Ugrizla ga je za donju usnu,gledajući ga prkosno. On ju je samo malo jače stisnuo. Noge su joj se razmaknule,otvorila se da ga pusti unutra,a on još nije htio. Odlučio ju je još malo ljubiti,uživati u njenom okusu,mirisu i mekoći,htio ju je još istraživati,putujući po njoj svojim jezikom i usnama,prstima tražeći mjesta koja će u njoj izazvati nemir... Najbolje stvari ne dobiju se lako.

subota, 20.01.2007.

Lebdi,lebdi... Promatrao je labudove kako plutaju umjetnim jezerom. Oni ga nisu bili svjesni ili to nisu htjeli pokazati. Zamišljao je kako ih tjera kamenjem,ali mu to i nije bila neka ideja,radije će odrasti u miru. Godinama kasnije sjedio je na obali i promatrao te iste labudove ili možda njihove potomke kako plutaju,ali i prilaze mu kao da žele s njime pričati. "Sve se mijenja..."-pomislio je nakon nekog vremena. Skinuo je odjeću i skočio u hladno jezero uopće ne mareći za iznenadjene ptice koje su u panici kružile oko njega ne znajući da li da bježe ili da ga napadnu. Nakon nekog vremena plivale su uz njega,čak se i utrkivale do obale. Zaboravio je gdje je ostavio odjeću. Možda i nije zaboravio,ali je nije bilo tamo gdje je mislio da treba biti. "Možda su je labudovi sakrili..."-pomisli i nasmije se. Čovjek ponekad ispadne sam sebi glup,makar na sekundu. Raširio je ruke i lebdio na vodi,okružen ništavilom tišine,mira i lakoće koja ga je obuzimala,kao pred san. Sanjao je predivnu ženu kako mu ljubi prste na nogama,koljena,trbuh,odvukla ga je na obalu i tamo besramno ljubila cijelog,Labudovi su se pravili da imaju drugog posla,kornjača je odselila u dubine,a škorpion je čekao manju žrtvu..Ugrizla ga je nježno za usnu,liznula mu vrat,mokrom ga kosom dražila po trbuhu,međunožju. Uhvatio ju je za ramena i bacio pokraj sebe na pijesak,okrenuo na leđa i ušao u nju,gledajući je u predivne zelenoplavosive oči koje su opisivale užitak. Izrovali su plažu,a on se bojao trena kad će se probuditi... Zaspali su izmoreni i žedni,ali sretni. Buđenje mu nije prijalo,bila je već noć,prohladna proljetna i pomalo vjetrovita,a on gol. Sam. Prisjećao se sna i potražio odjeću. Nije je bilo.Samo grudnjak.Crveni. Život piše nevjerovatne priče,a on je stavio grudnjak i odšetao u noć. Hod mu je bio mekan,sexy. Odjeća ne čini čovjeka.

srijeda, 17.01.2007.

Manija Poletio je na tudjim krilima do obzora. Nije mu to trebalo jer su let zabranili. Vidio je predivne slike nikad istrazenih podrucja,krajolike u bojama,zdrave,cistog zraka. Imao je hrabrosti otici dalje od svih i uzivao u svakoj sekundi. Nije se ni vracao. Proslost ionako ne postoji. Rizik se isplatio.

nedjelja, 17.12.2006.

Lovac Nije pratio tragove niti je želio loviti. Nije ni imao pušku,niti je bio u šumi. Nije ni bio obučen za lov. Živio je u šumi događanja koja su se ispreplitala jedno u drugo bez početka i kraja,bez datuma i naslova,bez strasti koju pokreće ljubav. Nije živio. U tom trenutku shvatio je da ga iz sna budi potres. Nije potres. Tresao se auto za čijim je volanom zaspao. Od umora. Monotonije. Loših metafora. Svjetla su se ugasila i on je jurio izmedju drveća kroz tamu i granje sve dublje u provaliju. Kroz misli mu nisu polazile slike života,samo mrak i tišina,kočnica koja ne radi,pojas koji ne može otkačiti,svijest o nečemu neizbježnom,a u trenutku je razmišljao i kako je to zapravo zanimljivo,možda je to misao koja dolazi u svijest svakome tko doživljava taj trenutak,saznanje da će možda već sljedeći trenutak umrijeti. Saznanje o nepoznatom,nikada dovoljno istraženom. Tako se je i lakše oprostiti od života. Ionako je,izuzev nekih trenutaka za koje vrijedi živjeti,sve ostalo samo nada... Udarac je bio presnažan. U tom trenu izletio je kroz vjetrobran i izgubio svijest. Snovi su bili mutni,nije mu bilo jasan njegov status,živ ili mrtav jer je osjećao da lebdi,ali na tuđim rukama,nježnim,možda dlakavim,malim,velikim,mirisi su se miješali od jakih,životinjskih,divljih,do skoro ili možda ljudskih,jak miris,težak,ali privlačan na neki životinjski način. Možda se ponovo rađao kao životinja. Netko ga je lizao po licu,erotičan užitak.Naporom je razmaknuo kapke i ugledao čeličnosive oči. Na glavi vuka. Htio se nasmijati,ali nije znao zašto. Bio je sretan,mada nije bio siguran u pitanje o životu i smrti. Odnekud se čulo zavijanje i vuk je mašući repom napustio pećinu,ostavljajući ga da se iznenadjuje ili pribere,da shvati. Podigao je ruku da opipa lice,imao je bradu,možda tjednima staru,glava mu je bila zavijena nekom krpom,vlažnom i toplom,netko se brinuo za njega. Divan,još nepoznat osjećaj. U pokušaju da se pridigne,pao je od vrtoglavice,ali je ipak,polagano uspio stati,ne baš najsigurnije. Pećina je bila prostrana i topla,obučena u tkanine i vezeno drvo,vatra u kutu,zapravo žar,grijali su taj prostor i davali mu čari iskona. Odlučio je ispuzati prema izlazu,bio je znatiželjan,bez straha.. Ispod pećine je bio puteljak jedva metar širok,strm,utaban snijeg,koji se spuštao do nevelike udoline koju su sa svih strana okružile visoke stijene u čijim su podnožjima bile načičkane rupe koje su vodile u unutrašnjost i iz kojih su mirno izlazili vukovi svih veličina,oni mali,preslatki skoro psići i oni veliki,sa sjajem u očima,ponos je bio ta slika koju su stvarale. Poredali su se ukrug oko veličanstvenog prizora: Plesala je u tišini,obasjana punim mjesecom,predivna.Crna joj je kosa vijorila nestvarno,a njeni su pokreti hipnotizirali,stvarala je glazbu tišinom. Bila je skladno,preskladno,ženstveno građena,pune grudi su nadopunjavale njenu ženstvenost,usne su bile rođene za poljupce,struk za zagrljaj,a rame za ugriz. Završila je s plesom,a životinje su zavijale na mjesec koju sekundu i pokupile se svaka u svoju pećinu,prvo najveći,a za njima i ženke i potomci. Vjerovao je tada da je ipak mrtav. Ona je,u pratnji vjerovatno vođe čopora krenula prema njegovoj(ili možda njenoj)pećini. Nije znao što reći,kako i zašto se zahvaliti,nije znao više ni tko je. Ona je prišla bez riječi i gledala ga duboko u oči. Vuk je zarežao,ljut,bijesan,ljubomoran,ali nespreman na borbu,jer rat ne donosi ništa dobro,čak ni rat za ljubav. Jer ona ne bira pobjednike,nego srodne. Uzela ga je za ruku i povela u dubinu pećine. Plesali su oko vatre,goli,bez riječi,bez uvjeravanja,bez laži,bez pitanja,bez opterećenja,bez svjedoka. Nije postojala prošlost,ni budućnost,samo čarolija sadašnjosti. Pomislio je kako je ovo najljepši Badnjak,bez obzira na to je li živ ili mrtav,jer osjećao se kao u raju...Ako je sanjao,nije se želio probuditi. Znao je da i ona isto osjeća,jer bili su jedno.

srijeda, 13.12.2006.

QUEEN OF THE DANCE Pozdraf svima.Znate da je Dino uvijek okruzen lijepim zenama pa vas ovim putem pozivam u petak na druzenje s najljepsim plesacicama u Hrvatskoj koje ce dati sve od sebe da pobijede odnosno da pokazu sto znaju glede plesa ili kako to mi narodski kazemo GO GO-a...:))).Event se dogadja ovaj petak,15.12. u caffe baru Tantra,Gajeva 2 s pocetkom u 21 sat.Karte mozete rezervirati i kod mene s popustom za sve blogere jos danas i sutra,a brojchek moba je 091 1778 448.Daklem,ne razmisljajte previse,jer ko prvi,njegova karta...:)

subota, 25.11.2006.

iNTERESI Danas sam razmišljao o interesima. Svatko je s nekim iz nekog interesa i to je gola istina. Požrtvovno sam krenuo pisati esej o tome kad mi netko pokuca na vrata. -Slobodno!-dreknuh muški. -Oprostite,imate sekundu vremena? -Nemam-bijah osoran,ne skidajući pogled s teksta o interesima. -Moolim vas..-ječao je glas. Podigoh pogled na crnku tipa Boginje i smjesta je odlučih zavesti,ali nekako neprimjetno,mada nisam znao kako se to radi,bar ne u detalje,al sam improvizirao. -Što želite?-upitah nadajući se da će odgovoriti"Tebe!!Sad odmah i zauvijek!!" -Imate li možda sekundu vremena?-upita opet umiljato(zlato imam godine vremena za tebe),zubi su joj bjelinom osvjetlavali prostoriju.Kosa joj je padala točno kako ja želim,u blagim valovima,dekolte je bio blago preplanuo,koža glatka... -Imam i dvije,recite..-obrva gore,osmijeh tek naglašen,moj najzavodljiviji,oči prodorne,do duše.. -Zanima me... -Jeste za kavu,možda,sad ću ja,Ingaaaa!-zovnuh sekretaricu na interfon -Ne,ne,samo sam... -Sad će,sjednite,došli ste na pravo mjesto-uvjerio sam je pristupačnošću i svojim mističnim držanjem,odlučio Ingi dati otkaz za danas (ma što danas,zauvijek) i prepustiti se čarima Crnke. -Ali,ja sam samo htjela pitati.. -Inga,slobodni ste ostatak dana-Šapnuh u spravicu na stolu. -Ako znate..-obliznula je usnu,to je bio očiti znak.. -Inga,otpušteni ste! (Šmrcanje s druge strane,zalup vratima) -Sve,što god pitali,raskomotite se-Pokazah joj da se skine slobodno.Može i gola što se mene tice,mamila su me njena koljena,moj najveći fetish.Prebacila je nogu preko noge,znao sam da me izaziva,htio sam joj liznuti vrat,gornju usnu,rame,planirao sam ju povaljati na stolu,podu,stolu,podu,fotelji,podu,stolu...Znao sam da me želi,vidjelo joj se u očima... -...gdje je sjedište lezbijske udruge?

subota, 18.11.2006.

ZAROBLJEN Milivoj zvan Pljačkaš Milivoj nije me 2 dana pustio na net jer je otkrio chat zbog čega mu je cura blagajnica postala ljubomorna pa je došlo do nekih svadja pri čemu je moj pas Goiko pokušao oteti pištolj Pljačkašu,ali nije uspio pa smo za kaznu morali očistiti pod banke. Svi taoci su dosta dobro jedino se Deda Vojo buni glede menija,pa su nam pristali dostavljati hranu iz poznatog Cateringa koji ne smijem reklamirati iz razumljivih razloga(dok ne plate za to). Bilo nam je na tren nestalo struje ali se Milivoj raspucao pa su je vratili iz straha da netko ne strada,al koliko sam vidio taj ne bi pogodio ni sebe u glavu s dva milimetra kao što je bio slučaj sa stanovitim pjevačem kojeg moj otac jako poštuje i zbog kojeg nosi brkove već 30 godina. Ne smijem ni otkriti koja je banka u pitanju jer je Milivoj rekao da ne želi publicitet,no smijem reći da smo negdje u Europi,no ja sam mu odgovorio da nećemo tak brzo tamo,jer samo naši generali imaju pristup u taj raj.Ili pakao,kak se uzme. Uglavnom,veselo nam je,osim što ne nazirem kraj pregovorima izmedju policije i Milivoja jer je on poželio avion kojim bi pilotirao John Travolta(On je njegov veliki fan),otok na Jadranu i dionice Ine za bar 98 tisuća kuna. Johna su mu sredili,al ovo ostalo ne može dobiti jer otoci su rasprodani,a dionice su ipak dionice. Moram ići,Milivoj i ova se žele opet seksati na mom kompjuterskom stolu. Javim se kad me opet pusti. Vaš Dino.

utorak, 14.11.2006.

Komedija u praksi Ušao je u banku i svi su polijegali jer je prijetio pištoljem. Tražio je određenu svotu novaca,ne sjećam se koju. Oči su mu izgledale opako i odlučno,ali nešto me je smetalo u njima,kao da laže sam sebe a toga nije svijestan.Blagajnica mu se podala prije nego meni i to me je malo zasmetalo,ali nisam glasno komentirao jer je imao jači argument,barem u ruci. Policijski pregovarači su ga uzalud nagovarali da se preda,a par sredovječnih ljudi i nekoliko maskiranih momaka koje je prekinuo u pljački nisu negodovali jer se na ekranu u banci prikazivala Oprah u epizodi s Johnom Travoltom(Kak je on simpa,drag čovjek,ta rupica na bradi...). Mislio sam da je to sve neslana šala ili da sanjam dok u prostor banke nije daščući uletio nenaoružan Pas Goiko tražeći mene jer mu je bilo vrijeme za hranu. Pljačkaš Milivoj je naručio pizzu za sve,dozvolio nam je da se slobodno krećemo,ali smo morali obećati da ga nećemo napasti jer nam je to navodno svima u interesu. Naglasio je "NAVODNO". Pustio me je ćaskom na internet pa vam se evo javljam,molio bih da mi netko donese antiperspirant i par Skinny bokserica,ak može i koja pidžama i čarape,mada nam je toplo. Adresa banke je

četvrtak, 09.11.2006.

More i miris Razbio je flašu o pramac broda i pošao na spavanje. Na putu do sobe tražio je ključ u džepu,ali ga nije bilo. Povjerovao je da ga je ostavio u sobi,no nije se sjećao točnog broja. Nasumično je odabrao peta vrata lijevo i ušao u mrak. Kaos kojeg se nije prisjećao sljedeće jutro opisivala su mu tijela lijepih žena koje su spavale u njegovom krevetu. Sretan ih je počeo ljubiti,a one su snene uzvraćale svaki dodir,poljubac,mirisale su na neki egzotični čaj. Bio je zbunjen,ali nije odustajao od ekstaze koju su mu pružale... Brod je mirno plovio, on je sanjao kopno,ali je uživao u milosti nekog čarobnjaka... Sljedeće jutro su potonuli,on se spasio,ali mu nitko nije vjerovao da je doživio jedno lijepo iskustvo. Ljudi ne vjeruju da život može biti lijep kao san.